CEFR nivoi

Engl. Common European Framework of Reference for Languages (CEFR), fr.Cadre européen commun de référence pour les langues(CECR),  nem. Gemeinsamer europäischer Referenzrahmen für Sprachen (GER), ital.  Quadro comune europeo di riferimento per la conoscenza delle lingue (QCER) i špan. Marco común europeo de referencia para las lenguas (MCERL).

CEFR predstavlja  ZAJEDNIČKI EVROPSKI OKVIR, tj. evropski standardizovani okvir učenja živih jezika.

Zajednički evropski okvir za žive se bavi izučavanjem, nastavom i ocenjivanjem jezika i predstavlja završetak procesa koji je započet 1991. godine, pre svega zahvaljujući saradnji s mnogim nastavnicima u Evropi i šire.

Okvir se posebno odnosi na učenje stranih jezika, ali se primenjuje, uz neznatno prilagođavanje, i na učenje maternjeg jezika. Ovo delo određuje nove nivoe usvajanja određenog jezika. Postoje tri nivoa — A, B i C.

  • A1 ili uvodni i A2 tj. srednji su nivoi kandidata početnika
  • B1 i B2 prate napredne kandidate, tako što B1 predstavlja prag, a B2 napredni nivo
  • C1 i C2 su samostalni kandidati od kojih C1 predstavlja samostalni nivo, a C2 nivo vladanja jezikom.

Uz Evropski okvir nalazi se i Evropski jezički portfolio za nastavnike i mentore (fr. Guide à l’usage des Enseignants et Formateurs d’Enseignants), knjiga sa primerima koji pokazuju kako se okvir primenjuje u praksi. Portfolio zapravo treba da pomogne onima koji žele da se uključe u primenu evropskih okvira, ali ne znaju kako to praktično da izvedu.

Zajednički okvir napisan je sa mnogobrojnim ciljevima. Dva su osnovna:

1. da se ohrabre praktičari (u koje se ubrajaju i učenici i nastavnici) da sebi postave nekoliko pitanja:

  • šta treba uraditi pri usmenoj ili pismenoj komunikaciji s drugima,
  • zašto se radi na ovaj način,
  • koji oblik učenja je neophodan pri učenju novog jezika,
  • kako se definišu ciljevi i prepoznaje napredak od potpunog neznanja do uspešnog ovladavanja stranim jezikom,
  • kako se u praksi realizuje učenje jezika,
  • kako pomoći ljudima da bolje ovladaju jezikom,

2. da se olakša razmena informacija između nastavnika/predavača i učenika tako što će učenici znati šta se od njih očekuje i kako do toga da stignu.

Neki od ciljeva takođe jesu da se ujednači način učenja jezika, da se malim jezicima da veći značaj, da se sistem ocenjivanja (zapravo evaluacije kao šireg pojma) ujednači, da se učenje jezika više bazira na mogućnosti njegove praktične primene nego na, ponekad neupotrebljivim, teoretskim znanjima. Sve to sa željom da se usvoji najpraktičnije, najbolje rešenje.

Više o opisu i veštinama pojedinačnih nivoa možete pročitati u ovoj tabeli (PDF), a nazive pojedinih međunarodnih ispita i sertifikata po ovim nivoima ovde (PDF).

Još detaljnije o Evropskom okviru možete pogledati na sajtu  Saveta Evrope/Council of Europe: http://www.coe.int/t/dg4/linguistic/Cadre1_en.asp